Skip to main content

NEVIDLJIVI KRAJOLIK

…”Treperenje sjena koje čine sunčeve zrake i vjetar granama stabala, u vrevi života mogu podsjetiti kako je govor prirode nenametljiv. Poziva nas tako na sudjelovanje  u  igri  što  se  odvija  unutarnjom  komunikacijom.  Slikarica  Ana Ratković Sobota  motive  iz  prirode  koje  prikazuje  ne  odabire nasumično, već krajolike s kojima je životno povezana. U posljednje vrijeme Ratković  Sobota  ima  fokus  na  Plitvičkim  jezerima.  Fotografije  s  početka prošlog stoljeća što ih koristi kao predloške, podsjećaju na čarobnu izvornost prirode,  ali  i  da  su  između  čovjeka  i  prirode  granice  slabo  vidljive  kada postoji  suživot.  Dinamika  tog  skladnog  odnosa  izmijenjena  je  masovnim turizmom kao i nedovoljnom brigom za sustave zaštite što utječe na prirodnu ravnotežu ovog prevažnog nacionalnog parka. Na  uljanim  platnima  velikih formata   Ratković   Sobota   zaokružuje   plohe   jezera   ili   definira   detaljnije razrađene površine brda i raslinja. Nanošenja boje ponajprije otiskivanjem, iscrtavanjem i „grebanjem“, ali  i  želja  oko  kontrole  nad  slikarskim  postupkom  povezuje  se  s  procesima nastanka grafike, slikarici vrlo bliske tehnike. Premda  krajolici  Ratković  Sobota  upućuju  da  je  njihova  čistoća  izvornog zbog okrutnog odnosa sada prošlost, kod slikarice nema patetike, nego nastojanje  oko  isticanja  jednostavnosti  i  profinjenosti  ljepote  prirode. Ono što  je  motivira  na  likovno  izražavanje  itekako  daje  poticaj  na razmišljanje o nekad netaknutim, a danas nevidljivim krajolicima – odnosno vidljivim i onima smještenim u našem unutarnjem svijetu, što najbolje mogu komunicirati  s  prirodom  koju  treba  čuvati.  „U  trenucima  kada  sam  htio  / da mi srce bude čisto / saznao sam da je lijepa / ali rijetka osobina / nekih stvari da su vidljive / i da služe prisutnosti“, napisao je u pjesmi Kiša Danijel Dragojević. U nevidljivom krajoliku, u prirodi, danas nam je možda više nego ikad potrebno svjesno tražiti mir i spokoj, doživjeti prisutnost i konačno sklad ponad vreve i grube stvarnosti kojoj je čovjek itekako pridonio misleći da je „ovladao“ i njezinim potencijalima kao izvorom tržišnih resursa.”

Nevenka Šarčević, iz predgovora za izložbu Nevidljivi krajolik, Zlati Ajngel, 2021